Gnjusanaginica

Objavljeno na portalu Radio Gornji Grad ovdje.

Šta se bijeli u lonjskoj močvari zelenoj? Al’ su sudskih presuda papiri, al su novi zakoni? Da su papiri, sudstvo bi presude donosilo Da su zakoni, zasjedanje ne bi novine čitalo.

Nit’ su sudski papiri, nit’ su novi zakoni, Nit’ je za suočavanje s prošlošću komisija Već su to bijelih košulja državni faraoni Kod Kamenog cvijeta mili se procesija.

Do vijenca najzad domili se rasna gomila Za dijalog, kaže, učinjeni su napori cijeli Za napredak i pravdu neumorno ruke je lomila Dijalog se na prašnjavom papiru bijeli.

Da se spomen-ploča makne, to je izražena želja Na vanzemaljce čekat ćemo da se ona ostvari A dotle poduzete korake apsorbira fotelja I trobojni vodvilj u lijepoj lonjskoj močvari.

Jer politika je, kaže, veoma škakljiva stvar Socijalna umjetnost čak, varljiva i luda Nije važno vodi li ju bakalar ili poglavar Ona svejedno izgleda k’o Ristićeva Turpituda.

I kako da se političar u tom neredu ne pogubi, Izmi ovi, oni, pozdrav malo ne može malo može U slučaju opasnosti ti samo zastavu poljubi I onda se i jedni i drugi uvijek lijepo slože.

Sa socijalne distance manjinac ruku pruža Grb u jednoj, druga u smjeru hrvatskog muža Briga me je l’ u trajanju korona kraća il’ duža Distanca je uvijek veća na otoku Palagruža.