Svjetsko prvenstvo u koroni

Objavljeno na portalu Radio Gornji Grad, 2020.

Tek kad spazih maske sa hrvatskim grbom ili šahovnicom na tamo nekim televizijskim glavonjama I građanima na ulici, sine mi da je ovo zapravo nekakvo prvenstvo. Nije svjetsko u nogometu, ono je prošlo, a još nije vrijeme za drugo, ali nekakvo prvenstvo jest. Pratite iz minute u minutu…Hrvatska 1126 zaraženih, dobro je, držimo obranu pod kontrolom, ajmo dečki! Francuska, 68 000….Kina neriješeno, ali čini se da se sada vraća na teren, evo ga, raste broj zaraženih. Hoće li danas naši biti dobri na terenu? I evo je, ulazi Alemka, igra napad. Božinović…Opet Markotić igra napad, desni bok, dodaje opet Božinoviću, kakav dribl ima Božinović! Božinović Markotić…ajmo, kakvo je ovo dodavanje, ajmo naprijed, nema stajanja. Dalić…Plenković…Beroš…Božinović…Božinović dodaje Markotić… Čini se da će Markotić probati zabiti, priprema se…I, broj zaraženih manji je nego jučer, to! Bravo Markotić!!! To!!! Gooooool!

Sve se više-manje poklapa. Svi igraju, isto k’o I sa svjetskim nogometnim, svaka zemlja sudjeluje, imamo maske sa grbovima I šahovnicama, navijamo za svoje, pravila su doduše takva da se sa što manje zaraženih a ne sa što više golova ide dalje…Kina je bila neriješeno al’ sad je u polufinalu, mada ne stoji dobro za finale, broj zaraženih im je opet porastao,  dečki su umorni, a njihov najbolji igrač se te noći kad su slavili ulazak u polufinale našmrkao kokainom s nekom kurvom I pao u nesvijest, odnosno dobio temperaturu I završio u bolnici na testu za koronu…Sve nas kao nogomet I korona spajaju, a negdje sve pomalo gledamo ko će prvi ispasti, ko će ići dalje…

A I histerija je čisto nogometna, cijele nacije su stale, sve se izokrenulo. Poziva nas se I da ostanemo doma, a gdje ćeš gledati utakmicu nego doma? Utakmica se može, doduše, gledati I u kafićima, ali oni su sad zatvoreni, pa je sad moramo gledati doma, pratiti iz minute u minutu, da ne bi bilo da smo neki gol omašili, jer na ovom prvenstvu nema ponovnog prikazivanja gola u slow motionu.

Svaka momčad ima svoje istaknute I manje istaknute igrače. Alemka dobro to sve drži pod kontrolom, radi, što kaže, non – stop sa svojim infektolozima, ona je naš Tino Asprilla, malo se šali, ali igra dobro, zabija golove k’o luda, ona je naš vezni napadač. Bi li Beroš mogao biti naš Rene Higuita? Jest da se njegova, barem kako izgleda, politička neprilagođenost I izostanak karijerističke gladi ne može baš mjeriti sa Higuitinim Scorpion kickom, taj je maestralan, a ovo da ne radiš sve radi skupljanja političkih bodova je dobro al’ baš da je maestralno, kad bi se trebalo podrazumijevati… To što je on naizgled takav ne može se mjeriti s Higuitinom ludošću. Kad je ’90-te popušio prvenstvo za Kolumbiju od Kameruna jer je driblao ko blesav umjesto da brani gol, pitali Higuitu je l’ šta naučio iz tog iskustva, a on kaže da je naučio da mora naučiti bolje driblati. Ne mo’š tu ludost samo tako nadmašiti. Ali nema se vremena za to, ko će sad s Higuitom takmičiti kad imamo svoju utakmicu ovdje, treba misliti na zaražene, umrle, oboljele, izliječene, brojevi, brojevi svaki dan, raste, pada, igra ide dalje, Hrvatska nije ispala… Još Hrvatska ni propala dok mi igramo, visoko se bude stala kad pobijedimo, nas je nekad jedna majka draga rodila, Alemka igra ko Asprilla, oh Hrvati, braćo mila…

Bilo bi tu vjerovatno još usporedbi da nisam zapela za Kolumbijce iz 90-ih, mada mislim da su vrijedni isticanja ne samo zbog dobre igre I ludosti nego I zbog frizura. Posebno Valderramma I Higuita. Ima neka tajna veza između dobre igre I tih ludih frizura; uvjerena sam da im je pomogla igri. Doduše, vjerovatno im je pomogao I kokain, ali za to ne moraš biti Kolumbijac. Ni iz 90-ih. Ima toga I van kolumbijskog nogometnog svijeta I poslije tog vremena, ima, na primjer, u Zagrebu 2020.godine u uredu gradolnačelnika. Bandić ne igra, doduše, ali mu kokain pomaže svejedno, on je nogometni  sudac, on presuđuje glavama ljudi. Ko ti kriv što si popušio faul! Trebalo je ulagati u trening, paziti da te ne ozlijedi, sad lezi izvan terena na bolničkom ležaju I moli se bogu, nema bolničara.

Nema majci, no pity for the weak, igraš ili ispadaš. Jesi heroj ili pička? Vili Beroš je heroj nacije, kaže Gloria, pravili intervju sa njegovom ženom. Gospođa ministarka kaže da se Beroš otkad je Kina počela igrati već pripremao za utakmicu Hrvatska- Italija. I eto ga, sad Italija gubi, pitaj boga koliko zaraženih I umrlih. Čovjek dobro trenira hrvatske reprezentativce, barem zasad, ali jebiga, jel to nešto toliko vrijedno isticanja? Na svakom medijskom ćošku slušamo o tome kako je dobar, divan, krasan, stručan, nevjerovatan…Čovjek je ministar zdravstva, krovna figura. Nije li normalno da dobro fura Hrvatsku u ovom prvenstvu? Hoćemo sada za svaku toplu riječ, za svaki pogled, za svaki osmijeh fala?  E moj Domjaniću… Tako je to valjda kad naviknemo na to da ministri samo sjede u foteljama. Ili je ideja ovog intervjua možda ta da iza svakog pametnog čovjeka stoji pametna žena…? Blago njoj s njim I njegovim medicinskim priručnicima koje guta svaki slobodni trenutak!

Šta bi herojstvo nacije bilo da nema hrvatskih grbova ili šahovnica na maskama glava? E sad, kako reče Đurđa Knežević u svom “Dnevniku pošasti”, kad nosiš masku sa hrvatskim grbom preko usta,  malo je uvredljivo da pljuješ na grb. I fakat jest; vidi se da je ta maska preko usta, a kad govoriš ispod nje, nešto I pljucneš. Možda je stvar u poziciji grba ili šahovnice; grb je na prednjoj, a slini se na  stražnjoj strani. Pljuvanje iza leđa nije neviđena vještina u Hrvata, a ni generalno raditi nešto, a onda se praviti da to ne radiš – običaj preuzet od Tuđmana, fala mu lijepo, I nastavljen do danas.

Mada je zapravo svejedno šta je prednje a šta stražnje, šta je pravo a šta krivo, a najmanje je  bitno šta je i šta nije; je li, na primjer, Ante Pavelić poklonio Talijanima Istru ili nije, ma kog briga, što bi se Bujanec I slični time opterećivali.  Bitno da utakmica ide, da Hrvatska igra dalje, da se kitimo šahovnicama I grbovima, a šta ko zna I misli i zna je svejedno. The show must go on, The show must go on, yeah, Inside my heart is breaking, My makeup may be flaking…

Samo da Srbi nemaju manje zaraženih od nas. Da pokucamo, dobro nam u Hrvatskoj ide; jest da se broj zaraženih povećava ali igra je dobra, držimo pod kontrolom, dobre su šanse da ćemo u polufinale. Tako nam je bilo I na svjetskom nogometnom. Super nam je onomad išlo, skoro dobili prvo mjesto, jednim smo okom bili na prolasku u četvrtfinale, polufinale, finale, ali drugo bježi prema Srbiji, gledamo kako ona stoji, sve nas to drugo oko bode jer nam je Srbija u njemu vječiti trn. Svaka čast Modriću, Berošu I ostalima, ali gdje je Srbija, kako Srbija stoji, jel ide dalje, jel ispala, jeb’la majku…U ovom je prvenstvu Srbija u početku stajala bolje od nas, imala je manje zaraženih. U utakmici za četvrtfinale Srbija je ostvarila bolji rezultat, ali sad su dečki posustali. Zadnja utakmica je bila gadna, u kojoj je Hrvatska odnijela pobjedu – 1 495 –  2.867 zaraženih u 39. minuti. Ali Srbija uvijek gubi sa ponosom, sa takvim kakvog Hrvatska nema ni kad pobjeđuje. Poznati srpski voditelj Srđan Predojević nakačio je na njušku masku srpsku trobojnicu (a koju drugu!) I tako vodio svoj jutarnji program, a neki hrvatski mediji su tu vijest prenijeli sa suptilnom ljubomorom, jer tako to kod nas ide. Kao mamu im četničku, ali što se profesionalno sa svojim srpstvom diče…! Seksualna tenzija među hrvatskim I srpskim nacionalistima, a I prava pravcata zaljubljenost, stara je priča. Di bi Hrvat došao da ima muda ko Srbin pa da na glavnom gradskom trgu zapali srpsku zastavu. Hrvat će ju zapaliti u dvorištu apartmana kojeg je unajmio na moru kad gazda ode na plažu. Al’ što bi volio na gradskom trgu! Dobro Hrvat, doduše, tu stoji; fino se on ponosi svojim šahovnicama, grbovima i ostalim, ned’o bog, ali kad se radi o nacionalnom idiotizmu na mainstream nivou, Srbija redovito vodi 2-1.

Mada, ako ćemo za istač, pravi Srbin ne nosi maske I ne vjeruje u korona zavjeru. To sam pročitala u jednom komentaru na Indexovo prenošenje vijesti o televizijskoj njušci sa srpskom trobojnicom. Ne treba ti maska, ma ne treba ti ni trening, samo hrvatstvo odnosno srpstvo vodi do pobjede. Di će Srbija izgubiti u ovom svjetskom prvenstvu, zemlja koja jedina na svijetu ima nacionalnu državu I u zagrobnom životu. Postoji li nebeska Hrvatska? Ne, ali trebali bi ju napraviti. Mada, opet s druge strane, nije isključeno ni da je taj korona virus u stvari srpski. Opet nas napadaju, ali da se ne bi ljude smaralo sa bombaškim I granatnim reprizama,  malo da se osvježi repertoar s virusom. Moglo bi tu biti nešto, korona, kruna, a ti pravoslavci su jako vezani uz monarhiju…

Možda je I ona časna sestra koja je po Međugorju mirno širila zarazu razmišljala slično kao ti nacionalisti, ali u kontekstu kršćanstva, da je ono sve što joj treba od zaštite, ali to nije nikakvo ali, jer bogu su hrvatstvo i kršćanstvo jedno, sveto dvojstvo, odnosno kršćanstvo I srpstvo, I bog voli Srbiju odnosno Hrvatsku, zavisno na kojim se geografskim koordinatama nalazimo. I naravno, hrvatstvo ili srpstvo bez obzira na granice, jer ova časna je ipak iz BIH. Bogu nije do granica, bitno je samo da je srpstvo I hrvatstvo u srcu. Šta može nekakva korona pravim Hrvatima I katolicima? Ne može ništa, to bog ne dira, ali čini se da se Gospa makar privremeno odjavila sa svog hercegovačkog prebivališta, uhvatila za ruku Svetog Petra u Rimu da I on ne pokupi virus I kidnula s njim negdje u samoizolaciju, možda u Sjevernu Koreju, I sad otamo navija s maskom na licu, ali kakvom, je l’ s trobojnicom ili šahovnicom na prednjoj strani…

Ali ima jedan nepobitan dokaz da bog najviše voli Hrvatsku I, naravno, njene šahovnice I grbove. Naime, nije pojava korona virusa, kako neki svećenici lupetaju, božja kazna ili izazov da se ljudi preobrate na kršćanstvo, nemojmo biti blesavi. Bogu očigledno nije pravo što Hrvatska prije 2 godine nije pobijedila na svjetskom nogometnom prvenstvu, a to dokazuje da bog više voli Hrvatsku nego Srbiju. To doduše dokazuje I da manje voli Francusku koja je pobijedila, ali svakako to da najviše voli Hrvatsku, jer očito misli da možemo bolje, da možemo biti prvi, pa nam je dao ovo prvenstvo da na njemu pobijedimo.

I mi, naravno, hoćemo. Nećemo valjda protiv boga..? Nikako. Imamo sjajne igrače, za utakmicu spremni. Ajmooo Markotić, ajmo Beroš, idemo daljeeee do finalaaaa! Ostavite srce na terenu! Živjela Hrvatska!